Zašto je važno osjećati se sigurno?

Jeste li se nekad našli u situaciji da naizgled sve imate, ostvarili ste neke važne ciljeve, ali i dalje Vam nije dovoljno? I dalje postoji neki osjećaj praznine, i dalje bi nešto više, bolje, jače? Možda ste očekivali – ok, kad postignem još ovaj cilj ili onaj cilj, napokon ću se osjećati sretno, dobro, zadovoljno, dovoljno? I to se opet nije dogodilo?

I sama sam se više puta našla u takvoj situaciji i nije mi bilo jasno što napraviti, kako si pomoći. I godinama sam mislila da je odgovor zacrtati si još jedan cilj, napraviti nešto još veće i još bitnije. Ispada da isto rješenje neće dovesti do drugačijeg raspleta situacije, ili života. Odgovor je cijeli vrijeme, zapravo, bio isti.

Dok nam je aktiviran Sustav za pribavljanje resursa cilj nam je doći do nekih resursa – ostvariti poslovni cilj, zaraditi neke novce, osigurati si stambeno pitanje itd. Zapravo tražimo nešto, ostvarujemo nešto što nam je važno, čime si osiguravamo resurse potrebne za ugodan život, koji u svačijoj glavi izgleda nešto drugačije, no neke osnove su slične.

U isto vrijeme, dio procesa možda vodi i Sustav za prijetnje, koji nam govori – ako si ne osiguraš ovoliko i ovoliko resursa, nećeš preživjeti, drugi će misliti da si malen, slab, i pokreću ga emocije poput straha, anksioznosti i motivi poput jesam li bolji od drugih, jesam li tu negdje kao ostali?

A koji sustav tu trenutno ne radi ništa? Sustav za umirivanje, kojeg nekad zovemo i zeleni sustav. On se upali svaki put kad se osjećamo sigurno i zadovoljno, povezano sa sobom i drugima, u smislenom kontaktu sa sobom i bližnjima s kojima se osjećamo sigurno. Kad je on aktiviran, ništa posebno ne trebamo raditi, možemo samo biti tu, takvi kakvi jesmo, bez potrebe za intervencijom ili promjenom. Zamislite mačku koja bezbrižno spava u svojoj kutiji i prede. To je dobar vizualni podsjetnik tog stanja.

Zašto je taj sustav za umirivanje važan? Naime, kod nekih ljudi on je vrlo rijetko aktivan, što se vidi, na primjer, u situacijama poput ove koja je opisana gore – nakon što postignu cilj, idu samo na sljedeći pa na sljedeći, pa na sljedeći, jer zapravo ne mogu stati i osjetiti zadovoljstvo zbog postignutog i biti sa sobom sada, bez nekih pretjeranih ciljeva ni sljedećih koraka.

Svi mi u sebi imamo sva tri opisana sustava i to je u redu, no, kod mnogih ljudi, jedan ili dva sustava su značajno više aktivni od ostalih. To kako je koji sustav aktivan jednim dijelom ovisi o našim prethodnim iskustvima, jednim dijelom o biološkim procesima, a jednim dijelom i o samoj situaciji. Sustav koji je kod mnogih najmanje aktivan je upravo taj zeleni. On nam daje prostor da budemo sa sobom, da osluškujemo svoje potrebe i želje, da se osjećamo povezano i voljeno takvi kakvi jesmo, da ostanemo u sada. I da u sada budemo na sigurnom, gdje je sve u redu i ništa loše se ne događa.

Ako Vam je sada Sustav za umirivanje nešto što kod sebe imate vrlo malo ili gotovo uopće ne, to je u redu. Dobra vijest je da se da se on može izvježbati i može početi postojati malo po malo više u svačijem životu. I kad dođemo do toga, onda nakon ostvarenog cilja (Sustav za pribavljanje resursa), može nastupiti Sustav za umirivanje, u kojem si dopuštamo da budemo u tome da trenutno cilja nema, da smo zadovoljni i sigurni u svojoj okolini.