O kognitivno-bihevioralnoj terapiji

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je znanstveno utemeljeni oblik psihoterapije koji je zbog svoje efikasnosti stekao veliku popularnost u proteklih nekoliko desetljeća. Kognitivno-bihevioralnu terapiju 60-ih godina prošlog stoljeća razvio je Aaron T. Beck kao alternativu ranije dominantnim terapijskim pristupima. Stoga cilj kognitivno-bihevioralne terapije nije zaroniti duboko u prošlost i utjecati na izvore neugodnih misli i nepoželjnih ponašanja, već kroz različite vježbe osnažiti osobu da samostalno upravlja svojim mislima, emocijama i ponašanjima u trenutnoj situaciji. 

​

Kognitivno-bihevioralna terapija zasniva se na pretpostavci da u pozadini problema s mentalnim zdravljem leže neprilagođeni obrasci razmišljanja i ponašanja - obrasci koji su možda nekad i koristili pojedincu, no danas izazivaju puno više štete nego koristi. Stoga ključ rješavanja problema s mentalnim zdravljem leži u promjeni neprilagođenih obrazaca razmišljanja (i doživljavanja) i ponašanja. Sukladno tome, većina kognitivno-bihevioralnih terapeuta oslanja se na ABC model tijekom analize situacija (ilustriran ispod teksta). Prvu komponentu tog modela čini događaj (antecedent, A). Obilježje događaja je neutralnost - ne mora biti univerzalno ni dobar ni loš. Drugim riječima, isti događaj različite osobe mogu interpretirati različito. Ta etapa interpretacije događaja predstavlja drugu komponentu (belief, B). Svaka interpretacija događaja zasniva se na našim ranijim znanjima, iskustvima, stavovima, vrijednostima i drugim obilježjima našeg identiteta - ona je uvijek subjektivna i ne mora biti potpuno točna (pa ni najbolja za nas ni ljude oko nas). No, interpretacija događaja izaziva određene posljedice (consequences, C): ako procijenimo da se pas koji laje želi igrati, pomazit ćemo ga, no ako procijenimo da je agresivan i želi nas potjerati, nećemo mu se približavati. Iz tog primjera vidljiva je i povezanosti misli i ponašanja na kojoj se i drugi principi kognitivno-bihevioralne terapije temelje. ​​