O terapiji usmjerenoj na suosjećanje (CFT)
Terapija usmjerena na suosjećanje (Compassion-Focused Therapy, CFT) oblik je psihoterapije usmjeren na jačanje samosuosjećanja (suosjećanja prema samom sebi) i smanjenje samokritičnosti kod osoba koje se bore s problemima poput depresije, anksioznosti i srama. Terapija usmjerena na suosjećanje najčešće odgovara osobama koje si postavljaju vrlo visoke ciljeve i rijetko su zadovoljne sobom ili svojim postignućima. Osnivačem terapije usmjerene na suosjećanje smatra se psiholog Paul Gilbert koji je osmislio ovaj oblik psihoterapije kako bi potaknuo pozitivne emocije i suosjećanje prema sebi, pomažući pojedincima da prevladaju destruktivne unutarnje kritike i negativne obrasce razmišljanja.
Terapija usmjerena na suosjećanje usko je povezana s kognitivno-bihevioralnom terapijom i mindfulnessom, a njezini principi utemeljeni su i na rezultatima znanstvenih istraživanja u području neuroznanosti. U ovom se psihoterapijskom pristupu koriste različite vježbe i vizualizacije koje imaju za cilj aktivaciju naših sustava za smirenje te stvaranje osjećaja sigurnosti. Za razliku od kognitivno-bihevioralne terapije kojoj neki zamjeraju ograničen fokus na emocije, terapija usmjerena na suosjećanje otvorena je i za proučavanje i prihvaćanje naših emocija. Konačni cilj ovog psihoterapijskog pristupa jest kod klijenta razviti toplinu i razumijevanje prema sebi, što će dovesti do veće otpornosti na stres i povećanja dobrobiti. Drugim riječima - razviti suosjećajni (ali ne i popustljivi) "unutarnji glas" koji će zamijeniti našeg "unutarnjeg kritičara" i omogućiti nam da ne budemo prestrogi i pregrubi prema sebi.
Znanstvena istraživanja podržavaju učinkovitost terapije usmjerene na suosjećanje u poboljšanju mentalnog zdravlja. Drugim riječima, ovaj se pristup pokazao efikasnim za sve koji žele razviti zdraviji odnos prema sebi.
Budući da je terapija usmjerena na suosjećanje relativno nov koncept, nema mnogo „starijih“ argumenata u prilog njezinoj efikasnosti. Naime, da bi istraživači imali na čemu temeljiti meta-analize, potrebno je provesti veći broj primarnih istraživanja, što može potrajati ovisno o popularnosti pojedinog terapijskog pristupa. Kirby i suradnici (2017) proveli su jednu od ranijih (a primjereno obuhvatnih) meta-analiza efikasnosti terapije usmjerene na suosjećanje. Autori su se usmjerili na englesku literaturu u kojoj je eksplicitno spominjana tretman usmjeren na promicanje suosjećanja ili samosuosjećanja, a rezultati (odraslih) osoba u online tretmanu uspoređivani su s rezultatima osoba koje nisu bile u tretmanu. Od inicijalnih 1510 znanstvenih publikacija pronađenih u četiri velike baze, 21 studija udovoljavala je svim uvjetima meta-analize. Sumarni rezultati pokazali su da je terapija usmjerena na suosjećanje dovela do povećanja suosjećanja, samosuosjećanja, mindfulnessa i dobrobiti općenito, te do smanjenja depresije, anksioznosti i simptoma distresa.
Novija istraživanja potvrđuju i nadopunjuju opisane rezultate. Primjerice, Millard i suradnici (2023) u svojoj su meta-analizi provjeravali efikasnost terapije usmjerene na suosjećanje za rast samosuosjećanja, smanjenje samokritičnosti i simptome problema s mentalnim zdravljem. Da bi došli do općeg zaključka, pretražili su svu znanstvenu literaturu o terapiji usmjerenoj na suosjećanje objavljenu u recenziranim časopisima u periodu između 2000. i 2022. godine objavljenu u devet velikih baza znanstvenih časopisa. Od ukupno pregledanih 236 sažetaka znanstvenih radova, 14 znanstvenih radova udovoljavalo je svim kriterijima meta-analize. Sumarni rezultati pokazali su da je terapija usmjerena na suosjećanje dovela do uočljivog smanjenja straha od primanja suosjećanja te povećanja samosuosjećanja i osjećaja sigurnosti u sebe.
S druge strane, Petrocchi i suradnici (2024) u svojoj su meta-analizi provjeravali efikasnost terapije usmjerene na suosjećanje na poželjne i nepoželjne ishode vezane uz mentalno zdravlje kod kliničke i opće populacije. Da bi došli do općeg zaključka, pretražili su svu znanstvenu literaturu na engleskom o utjecaju terapije usmjerene na suosjećanje na poželjne i nepoželjne ishode vezane uz mentalno zdravlje objavljene do 2022. godine u šest velikih baza znanstvenih časopisa. Pritom su se autori usmjerili na literaturu u kojoj je eksplicitno spominjan tretman po principima terapije usmjerene na suosjećanje, a rezultati osoba u online tretmanu uspoređivani su s rezultatima osoba koje nisu bile u tretmanu. Uspoređivani su rezultati sudionika po tretmanu te nekoliko mjeseci kasnije. Od ukupno pregledanih 866 objavljenih znanstvenih radova, njih 47 je udovoljavalo svim uvjetima meta-analize. Sumarni rezultati pokazali su da je terapija usmjerena na suosjećanje dovela do vrlo uočljivog smanjenja depresivnih simptoma, anksioznosti i samokritičnosti, ali i povećanja samosuosjećanja kod klijenata.